Ja sam isto misljenja da tablicu mnozenja treba nauciti napamet ali samo ako je pri tome jasno da je to u stvari skraceno zbrajanje i da postoje kontrolni mehanizmi kako provjeriti odgovor ili kako se dosjetiti odgovora ako je zakazla 'pjesmica' tj. Automatizirani odgovor. Jer ako nisi siguran uvijek treba moci smisliti nacin na koji ces se prekontrolirati.a Mene je baka naucila hrpu trikova, sad sam ih na zalost dosta pozaboravljala, ali naravno vecina je bila: - ako se radi o a*2 - rezultat mora biti parni broj - ako se radi o a*3 - rezultat mora biti djeljiv sa 3 a sto znaci da zbroj pribrojnika je djeljiv s 3 (npr.
3*7=21, 2+1=3 sto je djeljivo s 3) - ako se radi o a*5 - rezultat je uvijek na 0 ili na 5, ako je a parni - onda 0, ako neparni onda 5. Ili jos jednostavnije - pomnozi s 10 pa prepolovi - itd. (da vam sad ne pisem tu u detalje) Meni se na zalost cini da vecina nauci tablicu mnozenja napamet ali nikad ne shvati da je mnozenje skraceno zbrajanje, pa onda kasnije ima problema s redosljedom operacija, razlaganjem na faktore i jos puno puno toga. A da netko to nauci kvalitetno treba uciti bez straha - tako da metodu davanja jedinice za jedan netocni odgovor smatram groznom.
(PS - ja dan danas sve te a*9 racunam kao a*10-a. Isto i ove s a*4 ili a*6 - to mi je onda uvijek a*10/2 pa + ili -a. Kad racunam napamet nemam osjecaj kontrole da sam ispravno izabrala broj dok ovako vise vjerujem svom odgovoru).
Napravite novi dokument, pa: a) napravite tablicu s ovim stupcima: redni broj, ime, prezime, ulica, mjesto, telefon; b) unesite u tablicu podatke za sve učenike vašeg razreda; c) razvrstajte tablicu po prezimenima i po telefonskim brojevima, oboje silazno; d) spremite datoteku pod imenom zadatak5-110d.xls; e) razvrstajte tablicu po imenima i po mjestu, oboje uzlazno; f) spremite datoteku pod imenom zadatak5-11 Ot.xls.
Ja samo govorim ono sto sam primjetila kad sam davala instrukcije iz matematike. Nitko od mojih 'ucenika' nije kuzio ni znao ove fore, nitko nije imao obicaj provjere tocnosti rezultata na kraju zadatka (npr uvrstavanjem rezultata u polazne jednadzbe da provjere je li tocno), nitko nije imao osjecaj za red velicine itd. I svi su mislili da je matetmatika grozan dosadan tezak predmet koji moras uciti napamet i ne treba ti u zivotu. Jer kako objasniti da netko u drugom srednje ne zna preokrenuti formulu v=s/t da dobije koliko je s a koliko t nego na salabahter prije ispita pise sve tri varijante.
Da ne nabrajam dalje. Ja samo govorim ono sto sam primjetila kad sam davala instrukcije iz matematike. Nitko od mojih 'ucenika' nije kuzio ni znao ove fore, nitko nije imao obicaj provjere tocnosti rezultata na kraju zadatka (npr uvrstavanjem rezultata u polazne jednadzbe da provjere je li tocno), nitko nije imao osjecaj za red velicine itd. I svi su mislili da je matetmatika grozan dosadan tezak predmet koji moras uciti napamet i ne treba ti u zivotu.
Latest Pages